×

Proizvodi

Šumski krpelji i bolesti koje prenose


Krpelji su sitne, nekoliko milimetara dugačke životinjice koje pripadaju skupini člankonožaca i paučnjaka. Hrane se krvlju životinja i čovjeka te mogu prenositi neke zarazne bolesti. Na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, dobro je ponešto znati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i načinima zaštite zdravlja.

spring-forest

O krpeljima

Krpelji su 1-5 mm dugačke životinjice koje spadaju u skupinu člankonožaca (razred paučnjaka, red grinja) te imaju četiri para nogu. Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju krv, zbog čega povremeno žive kao nametnici na životinjama (pticama i sisavcima) kojima sišu krv. Prvenstveno su nametnici životinja, a iznimno čovjeka. Nasisani krvi veliki su kao zrno graška. Postoje brojne vrste krpelja i ima ih po cijelom svijetu.

U Hrvatskoj je najrasprostranjeniji i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus).

Krpelji mogu biti prenosioci mnogih bolesti. U Hrvatskoj mogu na čovjeka prenijeti tri bolesti: Lyme boreliozu, krpeljni meningoencefalitis (KME) i erlihiozu.

Krpelji postaju zaraznim prilikom hranjenja šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka, ako se on nađe u njihovom prirodnom okolišu. Pojavljivanje tih bolesti ovisno je o prirodnom staništu krpelja, pa se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, planinari, lovci i dr.).

Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost. Sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto, a mogu se susresti i u ranu jesen.

Krpelji svoju žrtvu ne traže aktivno kao npr. komarci nego na vlatima trave, granama i listovima grmlja čekaju prolazak životinje ili čovjeka. Kada domaćin dotakne krpelja, on se nožicama zakači i prijeđe na njih, te hoda po tijelu tražeći povoljno mjesto gdje može probosti kožu i sisati krv (traženje mjesta uboda traje i više sati, probadanje kože nekoliko minuta, a sam ubod se ne osjeti zbog tvari iz sline krpelja koja djeluje poput anestetika).

Postupak u slučaju uboda krpelja

Ako ste uočili krpelja u koži važno ga je ukloniti što prije. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

1. Ako se krpelj pričvrstio, odmah ga izvadite pincetom (oprati ruke, a pincetu prebrisati antiseptikom) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim povlačenjem izvucite iz kože.

krpeljNemojte krpelja ničim premazivati – kremom, uljem, alkoholom, lakom za nokte, petrolejem i sl. ili “paliti” plamenom i ne povlačite naglo, ne stiskajte niti ne gnječite krpelja jer se time uzrokuje njegovo grčenje i pojačano izlučivanje veće količine uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pri čemu se lakše prenese zaraza ako je zaražen.

Ako prilikom vađenja krpelja glavica ostane u koži – ne paničarite. Čim je tijelo odvojeno od glavice spriječen je prijenos zaraze a glavicu će naše tijelo nakon nekog vremena odbaciti.

Možete je pokušati pažljivo izvaditi dezinficiranom iglicom.

2. Nakon odstranjivanja krpelja preporučljivo je mjesto uboda dezinficirati – premazati antiseptikom, a krpelja baciti.

3. Ako nikako ne možete izvaditi krpelja, otiđite liječniku.

Informirajte se kod liječnika o bolestima koje mogu prenositi krpelji i načinima zaštite. Javite se liječniku ako uočite simptome ili ako crvenilo i ranica na mjestu uboda ne prođu nakon 3 dana.

Opće mjere zaštite od krpelja

1. Oblačite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi i nogavice, uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavajte odjeću tamnih boja (krpelj se teže uočava) i materijale s dlačicama poput vune ili flanela jer se na njih krpelji lakše uhvate.

2. Hodajte obilježenim stazama, izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.

3. Primijenjujte repelente (sredstva za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću.

4. Pregledavajte se tijekom boravka u prirodi (svaka 2-3h) i nakon povratka iz prirode ne bi li uočili na koži ili odjeći krpelja i što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, više sati traži pogodno mjesto za ubod. Pri povratku iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo uz pomoć druge osobe. Posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…). Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Ako uočite krpelja što prije ga uklonite s kože.

5. Tuširajte se po povratku iz prirode.

Protiv krpeljnog meningoencefalitisa postoji i zaštita cjepivom. O cijepljenju se posavjetujte s epidemiologom u Zavodu za javno zdravstvo u Vašoj županiji.