Svrab

Svrab se prenosi izravnim fizičkim kontaktom, spolnim odnosom ili korištenjem odjevnih predmeta, posteljina i ručnika zaražene osobe. Svrab ili scabies je infekcija kože koju uzrokuje grinja Sarcoptes scabiei var. hominis, maleni i oku često nevidljivi parazit ljudi koji se ukopava ispod površine kože pacijenta te na taj način dovodi do razvoja simptoma.

Dok mužjaci žive na koži, ženke se zavlače pod kožu. Da bi došlo do prijenosa infekcije kontakt mora biti dugotrajan, pa se tako rukovanjem ili zagrljajem ona neće prenijeti.

Naziv bolesti potiče od latinske riječi scabere što znači svrbjeti, a upućuje na glavni simptom te zaraze. Kako je uzročnik rasprostranjen diljem svijeta, infekcijom su zahvaćeni ljudi svih rasa i socijalnih staleža. Primarni čimbenik rizika jest napučenost – tako škole, bolnice, vrtići, starački domovi i drugi oblici velikih kolektiva nerijetko predstavljaju žarište infekta.

Po noći, kad čovjek miruje, te su životinjice najživlje, tada najmarljivije kopaju kanale i pare se, pa zato bolesnici imaju najveći svrbež po noći . Ako takvim bolesnicima pogledamo pažljivo kožu, opazit ćemo na koži sitne iskopane kanaliće, a na njihovom kraj u bijelu točku, koja je nešto šira od samoga kanala gdje sjedi uzročnik te bolesti. Ti se paraziti nasele u najmekše dijelove kože. Najprije se pojave između prstiju, zatim na leđima, trbuhu, a vrlo često i na muškom spolnom organu .

Simptomi i oblici bolesti

Glavni su simptomi infekcije intenzivan svrbež (posebice noću) te pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu. Kako bolesnici imaju jak svrbež, jako se grebu. Grebenjem i češanjem dolazi do ogrebotina kože a može doći i do infekcija i gnojenja u koži. Smatra se da do tih simptoma dovodi reakcija tijela na bjelančevine grinja. Gravidne ženke ulaze u vanjski sloj epidermisa kože gdje stvaraju kanaliće u koje liježu jajašca koja se u idućih nekoliko dana razvijaju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3 do 4 tjedna u koži domaćina. Nepravodobnim liječenjem ženke grinja nastavljaju s lijeganjem jajašaca, pa se cijeli razvojni ciklus može ponavljati.

Najbolja zaštita od ove bolesti jest čistoća tijela, odjeće te kreveta i posteljine. Pojedinci sa svrabom najprije se trebaju izliječiti prije prije nego stupe u kontakt život s ostalima.

Treba razlikovati klasični oblik svraba od nekih rjeđih manifestacija. Kod klasičnog oblika u početku dolazi do pojave eritematoznih papula na prstima, koži između prstiju, stražnjim stranama ruku, laktovima, petama, u pazušnim jamama te u području oko struka. Papule se mogu proširiti na gotovo bilo koji dio tijela, uključujući dojke, spolne organe i regiju oko anusa. Lice kod odraslih osoba uglavnom nije zahvaćeno, a kod djece se mogu naći mjehuričaste lezije. Patognomoničan znak infekcije su kanalići u obliku tankih, zavojitih i ljuskastih linija dugački nekoliko milimetara. Na jednom od krajeva kanalića često se vidi malena crna bubuljica, što je u biti sama grinja.

Ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom češće razvijaju rjeđi, ali puno ozbiljniji oblik svraba poznat kao norveški ili krustozni svrab. Ovdje zbog oštećenog imunosnog odgovora domaćina dolazi do abnormalnog umnažanja grinja te stvaranja zadebljanja kože u kojima se nalaze tisuće uzročnika. Nodularni i bulozni svrab javljaju se češće kod djece, a tzv. scabies incognito predstavlja atipičan oblik uslijed korištenja topičkih kortikosteroida.

Otkrivanje uzročnika i liječenje

Sumnja na ovu bolest postavlja se uočavanjem kanalića ili osipa, a potvrđuje se pronalaskom grinja, jaja ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože. Nužno je pregledati čitavu površinu tijela jer su kanalići vrlo maleni i nerijetko prikriveni tragovima grebanja ili upalom, u čemu može pomoći i pregled dermatoskopom.

Liječenje bolesti nije teško i veoma je uspješno.

Prve večeri treba bolesnika najprije okupati, u toploj vodi i sapunu, te ga dobro istrljati, da koža omekša, zatim se bolesnik maže određenim mastima i tekućinama. Druge večeri se ponavlja mazanje. Tako se radi tri večeri uzastopce, a četvrti dan bolesnik se okupa, promijeni odijelo i posteljinu. Ako se bolest pojavi u cijeloj obitelji, tada svi članovi trebaju provesti navedenu terapiju jer, naravno, ništa ne koristi ako to učini samo jedan ili dva člana obitelji . Bolest je blaga, samo je vrlo neugodna.

U liječenju su se vrlo učinkovitima pokazali lokalni i peroralni skabicidi. Permetrin je lokalni pripravak i lijek izbora koji se nanosi na kožu čitavog tijela (od vrata na dolje) prije spavanja, a ispire se nakon 8 do 14 sati. Jedna aplikacija uglavnom je dovoljna za blage oblike infekcije, dok je kod umjerenih i teških slučajeva potrebno primijeniti još jednu dozu nakon tjedan dana. Ivermektin je peroralni pripravak dokazane učinkovitosti, uglavnom namijenjen liječenju krustoznog svraba te otpornijih oblika klasičnog svraba. Ne preporuča se davati ga djeci mlađoj od šest godina.

Dodatne terapijske mogućnosti uključuju lindan, benzil-benzoat, krotamiton te preparate sumpora. Ponekad nakon provedenog liječenja još 2 tjedna može zaostati svrbež, za što se mogu propisati antihistaminici ili kratkotrajno uzimanje kortikosteroida.

Važno je dan nakon početka terapije oprati u vrućoj vodi svu odjeću, posteljinu i ručnike koji su bili u uporabi posljednjih nekoliko dana te postupak ponoviti nakon tjedan dana. Predmete koji se ne mogu prati trebalo bi odnijeti na kemijsko čišćenje ili iz zatvoriti u plastične vrećice na tjedan dana. Tepihe i presvučeni namještaj savjetuje se usisati, a vrećice iz usisavača odmah odbaciti. Također, u sprječavanju ponovne zaraze nužno je da se svi članovi obitelji i spolni partneri (čak i ako nemaju nikakvih simptoma infekcije) istodobno liječe. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje.

Imunokompromitirane osobe i bolnički pacijenti pod povećanim su rizikom za razvoj krustoznog svraba, koji često ima nepovoljniji ishod, stoga se u takvim slučajevima zahtjeva agresivniji terapijski pristup. U provođenju terapije nužno je strogo se držati liječničkih uputa kako bi se izbjegli neželjeni učinci propisanih lijekova, a za vrijeme i nakon liječenja treba se pridržavati svih navedenih mjera prevencije.

Izvor http://www.plivazdravlje.hr